Fitness-girl

Nisam nikad bila sportski tip. Moj najveći domet u sportu je sprint po pivo kad mi se pije i trka sa gradskim prevozom kad idem na posao. Gledajući ovu pomamu za fitnesom i jogom, odlučim se i ja da budem u trendu i dam šansu fitnesu.

Moj prvi trening mi je pokazao koliko sam van forme, koliko kosti škripe, a mišići zakržljali. Taman dok se ja spustim na strunjaču i napravim pozu, duboko udahnem, a ove moje već u stojećem položaju. Nikako da se ja sinhronizujem sa njima. Ima nas puno, držim se pozadi, pa se više pretvaram da vježbam samo iz nelagode — da mi trener ne bi prišao.

Izdržala sam tri mjeseca. Iskreno, nisam ni primijetila neke rezultate, vjerovatno zato što sam veći dio provela ležeći na prostirci i posmatrajući ostale. I tako sam našla izgovor da meni to ne treba i da jednostavno nije za mene.

Ja želim spontani trening, ne te termine. Želim kako ja hoću i vježbe koje mislim da mi trebaju. Uvedem sebi večernju šetnju, brži tempo, dvadeset minuta. Kupim patike za trčanje, trenerku, sve da bude profi. Kući bih, međutim, dolazila poslije sat i po. Jbg, krenem ja u sprint i uvijek naiđe neko poznat. A kako to kod nas na Balkanu biva — još uvijek uživamo i ne odbijamo spontane kafe.

Naravno, ni to nije potrajalo. Odustala sam od sporta — zašto da maltretiram sebe?

I poslije izvjesnog vremena, sa dolaskom moje kćerke, odlučim opet dati šansu workoutu. Našla sam na YouTube jednu trenericu koja me inspirisala svojim stilom i načinom vježbanja. Svako jutro moja kći i ja se zajedno razgibavamo i mogu vam reći — dobro nam ide.