Planeta majmuna

Veliki bilbord. Žena s injekcijom u pozi Džejms Bonda. Lice ispeglano do sjaja. Poziva na akciju ubrizgavanja botoksa. Treba imati hrabrosti za takvo što — i to likom i djelom.

Osvrćući se oko sebe, lako je primijetiti: žene su pohrlile plastičnoj hirurgiji. Mlade djevojčice za 18. rođendan već dobijaju prvi vaučer za „plastiku“.

Kada se promijenio taj ideal ljepote? Kako smo prihvatile vještačku ljepotu — ako se to uopšte može nazvati ljepotom? Debele usne, ispupčene jagodice, tanke obrve — držaću se samo glave.

Možda je to i logičan slijed: izumire priroda, pa i čovjekova, Bogom dana ljepota. Razumijem i strah od starenja; marketing ga svakog dana hrani. Pritisak je jak, a „popravka“ se nudi kao norma.

U zoološkom vrtu, neke karikature podsjećaju na prenapumpane usne. Ne mogu se načuditi da se to nekome može sviđati. Možda tu leže i dublji psihološki razlozi. Možda je to tek potreba da se skrene pažnja.

Gledajući holivudske zvijezde, ne vidim toliko unakaženih žena: uglavnom sitne korekcije i dostojanstveno starenje. A na našim ulicama — darvinizam. Vraćamo se precima.