Za moju – da ne zaboraviš biti prisutna
Kćeri moja, evo nas — gazimo treću. Hrabro i odvažno! Svaki dan donosi novi izazov, novu kušnju, novo unapređenje, pa i borbu. Previše toga za tatu i mene, ali i za tebe, koja već polako pokazuješ interesovanje za crtaće. Znaš šta želiš, a šta ne želiš gledati.
Želiš telefon, želiš sa svojim prstićima skrolati po digitalnom svijetu i znatiželjno ga istraživati. I to je u redu. Neizbježno je u ovom dobu digitalne tehnologije i informacija. Još si mala, ali već osjećam da je dobro dok nas troje držimo zdrav balans između virtuelnog i stvarnog svijeta — dok se sve doživljava sa mjerom i svjesno.
Doći će i dan kada ćeš imati vlastiti digitalni uređaj i biti dio viralnog svijeta. I to je u redu. Samo, kćeri moja, doziraj. Kad osjetiš da predugo skrolaš, izađi napolje. Udahni svježi vazduh, pomiluj travu, zagledaj se u nebo i shvati kako smo svi mali naspram tog prostranstva — i kako je sve prolazno u životu, osim tog beskraja iznad nas. Tada ćeš znati je li tvoje vrijeme zaista vrijedno trošiti na internet.
Mila moja, ne dozvoli da se porediš i takmičiš s drugima. Takmiči se sama sa sobom. Daj sebi pravo da svakog dana rasteš, da budeš bolja nego juče. Ne vjeruj svemu što vidiš i pročitaš online. Kad odeš na sladoled s drugaricama — telefon ostavi u torbi. Naravno, s uključenim zvonom, za svaki slučaj ako te zovem. Gledaj ih u oči dok razgovarate. Budi tu. Budi prisustna.
Osjeti druge i pokaži empatiju. Ako se ikad osjećaš usamljeno ili tužno, ne traži utjehu na društvenim mrežama, nego među stvarnim ljudima koji te vole i osjećaju.
Neka internet bude samo mali djelić tvog života.


